Profesor na prestižnom fakultetu u Londonu govori o izbjeglicama, Milanoviću i Orbanu

0

migrantNovinar priznatog Internet portala Telegram.hr imao je priliku razgovarati sa profesorom prestižnog fakulteta u Londonu, a glavne teme bile su izbjeglice, Milanović i Orban.

“Treba reći kako razočarava način na koji je izbjeglička kriza uzrokovala eskalaciju odnosa između Hrvatske i Srbije. Čak i prije izbjegličke krize, ove godine su odnosi između dvije države bili prilično loši”, rekao je za Telegram James Ker-Lindsay, profesor na prestižnom londonskom fakultetu London School of Economics and Political Science (LSE). Profesor Ker-Lindsay stručnjak je za područje Balkana i jugoistočne Europe. Naš sugovornik rekao nam je što misli o postupcima premijera Zorana Milanovića, a što o mađarskom premijeru Viktoru Orbanu. Razgovarali smo i o budućnosti europskog projekta, predviđanjima koliko će trajati izbjeglička kriza i zaoštrenim odnosima u trokutu Zagreb – Budimpešta – Beograd.

TELEGRAM: Zašto Srbija ne šalje imigrante na mađarsku granicu, odnosno na prijelaz Horgoš? To bi značajno olakšalo pritisak na hrvatske vlasti u prihvatu migranata. Uostalom, za Beograd ne postoji razlika gdje šalje te ljude. Slažete li se sa zaključkom?

Mislim da postoji osjećaj u Hrvatskoj da je ova kriza nastala zbog toga što su Beograd i Budimpešta postigli nekakvu vrstu dogovora koji je Zagreb stavio u problem. Nemam dokaza za tu tvrdnju. Umjesto toga, mislim da se ovdje radi o jednostranom postupanju Mađarske. Kada je premijer Orban odlučio zatvoriti granicu sa Srbijom, on je bio u potpunosti svjestan da migranti neće ostati u Srbiji. Oni žele ući u EU i pronaći će alternativne puteve kako bi u nju ušli. Čak i kada bi ih Srbija pokušala zadržati, oni ne bi ostali. Jedina im je alternativa bila da krenu prema Hrvatskoj ili Rumunjskoj. S obzirom na to da je Hrvatska bliža Njemačkoj, jasno je da će migranti, kada Mađarska postane nedostupna, krenuti kroz Hrvatsku.

Strašan nedostatak poštovanja prema europskom zajedništvu

Premijer Orban kaže da su žica i vojnici na granici jedini način zaštite zemlje. Mislite li da će ta strategija upaliti za vladu u Budimpešti?

Orban bi mogao biti u pravu kada kaže da je to jedini način “zaštite” njegove zemlje. No, ovo pokazuje strašan nedostatak poštovanja prema principu europskog zajedništva. Ponovit ću, on je odluku o zatvaranju granica donio potpuno svjestan da tako samo prosljeđuje problem svojim susjedima, drugim državama EU. No, nije za to mario. Hoće li to funkcionirati na duži rok, ovisi o tome kako definiramo uspjeh. Ako je uspjeh zadržavanje tih ljudi izvan Mađarske, onda da. Vjerojatno će uspjeti. Ako je uspjeh zaštiti mađarsku reputaciju, onda ne. Potpuno je podbacio. Mađarska sada kotira izuzetno nisko u mnogim krugovima EU.

Biste li se složili da je Mađarska kriva za trenutne tenzije između Zagreba i Beograda?

Apsolutno. Mađarska je donijela odluku potpuno svjesna da tako rješava svoje probleme, ali ih uzrokuje u drugim država EU. Možda Mađarska nije mogla predvidjeti razmjer napetosti između Beograda i Zagreba. No, to je njihova krivica. Pa ipak, treba reći da je užasno razočaravajuće vidjeti način na koji je ovaj problem uzrokovao eskalaciju između Hrvatske i Srbije. Nažalost, ovo je vjerojatno rezultat i nedavnih pogoršanja odnosa. Čak i prije izbjegličke krize, ove godine su odnosi između dvije države su bili prilično loši. Možemo se samo nadati da će se trenutne razmirice koje su se pojavile između Zagreba i Beograda brzo riješiti i da neće uzrokovati štetu u budućnosti.

Dobre namjere Njemačke došle su na naplatu u JI Europi

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović bila je vrlo kritična prema njemačkoj kancelarki Angeli Merkel rekavši da bi nju trebalo kriviti za nekontrolirani priljev migranata u Europu. Što mislite o tome?

Govoreći s vremenskim odmakom, mislim da bi se sada mnogi složili da je otvaranje njemačkih granica za izbjeglice, napravljeno s najboljom namjerom, dovelo do pogoršanja problema. Radi se o humanitarnoj krizi i EU nije uspio donijeti učinkovite mjere kako bi odgovorio na ovu situaciju. U nedostatku zajedničke pozicije, nešto je je bilo potrebno učiniti. Vjerujem kako je Njemačka reagirala u najboljoj namjeri, ali to je došlo na naplatu u jugoistočnoj Europi.

Koliko će trajati ova kriza? Šest mjeseci, godinu dana, dulje?

Teško je reći. Neka predviđanja govore da je ono što vidimo, tek početak problema. Rat u Siriji traje i dalje, a tu su i mnogi milijuni izbjeglica u susjednim zemljama koji se sada možda pripremaju za svoj put prema EU. U bliskoj budućnosti, bit će važno vidjeti hoće li se brojke početi smanjivati kako jesen bude prolazila i dolazila zima. To bi moglo dati EU priliku da počne poduzimati korake za rješavanje problema prije eventualnog novog priljeva u proljeće. Opasnost je da će ljudi možda i dalje željeti krenuti na putovanje, nesvjesni koliko hladna regija može biti zimi. U ovom slučaju, humanitarni problem će se pogoršati. Ljudima će trebati dati sklonište i toplu odjeću.

Vjerujete li da je ovo kraj Schengenskog režima i početak raspada EU?

Po mom mišljenju, ovo je svakako najveća egzistencijalna kriza s kojom se EU ikada suočio. Što se tiče Schengena, sada je mnogima jasno da, ako EU želi zadržati svoje granice otvorenima, morat će poduzeti ozbiljne korake za upravljanje i učvršćivanje vanjskih granica. A to neće biti lako postići. Stvaranje jedinstvenih graničnih snaga bio bi veliki pomak prema daljnjoj političkoj integraciji EU. To bi bilo i skupo. Ali ipak, možda je baš to ono što je potrebno da bi dalo veći osjećaj svrhe europskom projektu. Što se tiče šireg problema dezintegracije EU, moja glavna briga je način na koji izbjeglička kriza oštetila osjećaj jedinstva Unije.

Nije bilo grozno vidjeti samo Mađarsku kako postupa s nepoštivanjem prema svojim partnerima u EU, nego je također bilo strašno vidjeti i mnoge druge istočne europske države kako pokušavaju izbjeći preuzimanje odgovornosti u prihvatu izbjeglica. Za mnoge zapadnoeuropske države to je bio šok i razočaranje, posebno imajući u vidu to da su mnoge te države otvoreno dočekale velik broj ljudi iz tih istih istočnoeuropskih država. Za sve predane Europljane, ovo je razdoblje sasvim depresivno.

Ovo je europski problem, nitko se ne bi trebao s njime sam nositi

Hrvatski premijer bio je vrlo kritičan u izražavanju svog stava o Orbanovoj politici. Između ostalog, rekao je da EU nema zajedničku strategiju oko ove krize. Kako biste ocijenili njegovo nošenje s krizom, prije svega odluku da omogući slobodan transfer migranata kroz Hrvatsku?

Potpuno razumijem zašto je premijer ljutit. Kao što sam rekao, način na koji se Mađarska ponaša je neprihvatljiv. No, konačno, ovo je europski problem. Niti Mađarska, niti Hrvatska ne bi trebale biti u situaciji da se sami nose s tako velikim priljevom ljudi. Što se toga tiče, niti Grčka ne bi trebala biti ostavljena da se sama nosi s problemom. Jednostavno je neprihvatljivo da one članice EU koje su daleko od ove krize kažu da to nije njihov problem. To je problem čitavog EU. Možemo se samo nadati da će se stvari sada početi mijenjati. Nažalost, nisam optimist. Čini se kako EU nije shvatio opseg izazova s kojim se suočava. Na primjer, najnoviji sporazum o preraspodjeli izbjeglica čini se potpuno neadekvatan u odnosu na broj izbjeglica koji su došli.

Po vašem mišljenju, kako se Hrvatska nosi s migrantima, kako ih tretira?

Sigurno je iznenađenje što se Hrvatska mora nositi s tolikim brojem izbjeglica gotovo preko noći. To je velik teret. Ključ je pokušati ostati solidaran koliko je to moguće. U pogledu slike o sebi koju šalje u svijet, Hrvatska mora izbjeći korake koje je poduzela Mađarska. Mora pokazati kako još uvijek vjeruje u vrijednosti EU, pa čak i ako neki njeni susjedi ne vjeruju.